8. Tikaººasutta½

59. Atha kho tikaººo br±hmaºo yena bhagav± tenupasaªkami; upasaªkamitv± bhagavat± saddhi½…pe… ekamanta½ nisinno kho tikaººo br±hmaºo bhagavato sammukh± tevijj±na½ suda½ br±hmaº±na½ vaººa½ bh±sati– “evampi tevijj± br±hmaº±, itipi tevijj± br±hmaº±”ti.
“Yath± katha½ pana, br±hmaºa, br±hmaº± br±hmaºa½ tevijja½ paññ±pent²”ti? “Idha, bho gotama, br±hmaºo ubhato suj±to hoti m±tito ca pitito ca, sa½suddhagahaºiko y±va sattam± pit±mahayug±, akkhitto anupakkuµµho j±tiv±dena, ajjh±yako, mantadharo, tiººa½ ved±na½ p±rag³ sanighaº¹ukeµubh±na½ s±kkharappabhed±na½ itih±sapañcam±na½, padako, veyy±karaºo, lok±yatamah±purisalakkhaºesu anavayoti. Eva½ kho, bho gotama, br±hmaº± tevijja½ paññ±pent²”ti.
“Aññath± kho, br±hmaºa, br±hmaº± br±hmaºa½ tevijja½ paññapenti, aññath± ca pana ariyassa vinaye tevijjo hot²”ti. “Yath± katha½ pana, bho gotama, ariyassa vinaye tevijjo hoti? S±dhu me bhava½ gotamo tath± dhamma½ desetu yath± ariyassa vinaye tevijjo hot²”ti. “Tena hi, br±hmaºa, suº±hi, s±dhuka½ manasi karohi; bh±siss±m²”ti. “Eva½, bho”ti kho tikaººo br±hmaºo bhagavato paccassosi. Bhagav± etadavoca–
“Idha br±hmaºa, bhikkhu vivicceva k±mehi vivicca akusalehi dhammehi savitakka½ savic±ra½ vivekaja½ p²tisukha½ paµhama½ jh±na½ upasampajja viharati. Vitakkavic±r±na½ v³pasam± ajjhatta½ sampas±dana½ cetaso ekodibh±va½ avitakka½ avic±ra½ sam±dhija½ p²tisukha½ dutiya½ jh±na½ upasampajja viharati. P²tiy± ca vir±g± upekkhako ca viharati sato ca sampaj±no, sukhañca k±yena paµisa½vedeti ya½ ta½ ariy± ±cikkhanti– ‘upekkhako satim± sukhavih±r²’ti tatiya½ jh±na½ upasampajja viharati. Sukhassa ca pah±n± dukkhassa ca pah±n±, pubbeva somanassadomanass±na½ atthaªgam± adukkhamasukha½ upekkh±satip±risuddhi½ catuttha½ jh±na½ upasampajja viharati.
“So eva½ sam±hite citte parisuddhe pariyod±te anaªgaºe vigat³pakkilese mudubh³te kammaniye µhite ±neñjappatte pubbeniv±s±nussatiñ±º±ya citta½ abhininn±meti. So anekavihita½ pubbeniv±sa½ anussarati, seyyathida½– ekampi j±ti½ dvepi j±tiyo tissopi j±tiyo catassopi j±tiyo pañcapi j±tiyo dasapi j±tiyo v²sampi j±tiyo ti½sampi j±tiyo catt±r²sampi j±tiyo paññ±sampi j±tiyo j±tisatampi j±tisahassampi j±tisatasahassampi, anekepi sa½vaµµakappe anekepi vivaµµakappe anekepi sa½vaµµavivaµµakappe– ‘amutr±si½ eva½n±mo eva½gotto eva½vaººo evam±h±ro eva½sukhadukkhappaµisa½ved² evam±yupariyanto, so tato cuto amutra udap±di½. Tatr±p±si½ eva½n±mo eva½gotto eva½vaººo evam±h±ro eva½sukhadukkhappaµisa½ved² evam±yupariyanto, so tato cuto idh³papanno’ti. Iti s±k±ra½ sa-uddesa½ anekavihita½ pubbeniv±sa½ anussarati. Ayamassa paµham± vijj± adhigat± hoti; avijj± vihat±, vijj± uppann±; tamo vihato, ±loko uppanno yath± ta½ appamattassa ±t±pino pahitattassa viharato.
“So eva½ sam±hite citte parisuddhe pariyod±te anaªgaºe vigat³pakkilese mudubh³te kammaniye µhite ±neñjappatte satt±na½ cut³pap±tañ±º±ya citta½ abhininn±meti. So dibbena cakkhun± visuddhena atikkantam±nusakena satte passati cavam±ne upapajjam±ne h²ne paº²te suvaººe dubbaººe, sugate duggate yath±kamm³page satte paj±n±ti– ‘ime vata bhonto satt± k±yaduccaritena samann±gat±…pe… manoduccaritena samann±gat± ariy±na½ upav±dak± micch±diµµhik± micch±diµµhikammasam±d±n±, te k±yassa bhed± para½ maraº± ap±ya½ duggati½ vinip±ta½ niraya½ upapann±. Ime v± pana bhonto satt± k±yasucaritena samann±gat±, vac²sucaritena samann±gat±, manosucaritena samann±gat± ariy±na½ anupav±dak± samm±diµµhik± samm±diµµhikammasam±d±n±, te k±yassa bhed± para½ maraº± sugati½ sagga½ loka½ upapann±’ti. Iti dibbena cakkhun± visuddhena atikkantam±nusakena satte passati cavam±ne upapajjam±ne h²ne paº²te suvaººe dubbaººe, sugate duggate yath±kamm³page satte paj±n±ti. Ayamassa dutiy± vijj± adhigat± hoti; avijj± vihat±, vijj± uppann±; tamo vihato, ±loko uppanno yath± ta½ appamattassa ±t±pino pahitattassa viharato.
“So eva½ sam±hite citte parisuddhe pariyod±te anaªgaºe vigat³pakkilese mudubh³te kammaniye µhite ±neñjappatte ±sav±na½ khayañ±º±ya citta½ abhininn±meti. So ‘ida½ dukkhan’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti, ‘aya½ dukkhasamudayo’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti, ‘aya½ dukkhanirodho’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti, ‘aya½ dukkhanirodhag±min² paµipad±’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti; ‘ime ±sav±’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti, ‘aya½ ±savasamudayo’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti, ‘aya½ ±savanirodho’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti, ‘aya½ ±savanirodhag±min² paµipad±’ti yath±bh³ta½ paj±n±ti. Tassa eva½ j±nato eva½ passato k±m±sav±pi citta½ vimuccati, bhav±sav±pi citta½ vimuccati, avijj±sav±pi citta½ vimuccati; vimuttasmi½ vimuttamiti ñ±ºa½ hoti. ‘Kh²º± j±ti, vusita½ brahmacariya½, kata½ karaº²ya½, n±para½ itthatt±y±’ti paj±n±ti. Ayamassa tatiy± vijj± adhigat± hoti; avijj± vihat±, vijj± uppann±; tamo vihato, ±loko uppanno yath± ta½ appamattassa ±t±pino pahitattassa viharato”ti.
“Anucc±vacas²lassa, nipakassa ca jh±yino;
citta½ yassa vas²bh³ta½, ekagga½ susam±hita½.
“Ta½ ve tamonuda½ dh²ra½, tevijja½ maccuh±yina½;
hita½ devamanuss±na½, ±hu sabbappah±yina½.
“T²hi vijj±hi sampanna½, asamm³¼havih±rina½;
buddha½ antimadehina½ [antimas±r²ra½ (s². sy±. ka½. p².)], ta½ namassanti gotama½.
[Dha. pa. 423; itivu. 99] “pubbeniv±sa½ yo ved², sagg±p±yañca passati;
atho j±tikkhaya½ patto, abhiññ±vosito muni.
“Et±hi t²hi vijj±hi, tevijjo hoti br±hmaºo;
tamaha½ vad±mi tevijja½, n±ñña½ lapital±panan”ti.
“Eva½ kho, br±hmaºa, ariyassa vinaye tevijjo hot²”ti. “Aññath±, bho gotama, br±hmaº±na½ tevijjo, aññath± ca pana ariyassa vinaye tevijjo hoti. Imassa ca pana, bho gotama, ariyassa vinaye tevijjassa br±hmaº±na½ tevijjo kala½ n±gghati so¼asi½”.
“Abhikkanta½, bho gotama…pe… up±saka½ ma½ bhava½ gotamo dh±retu ajjatagge p±ºupeta½ saraºa½ gatan”ti. Aµµhama½.