“Ta½ tattha gatim± dhitim±, mutim± atthadassim±;
saªkh±t± sabbadhamm±na½, vidhuro etadabrav²”ti

Idametassatthassa s±dhaka½ vacana½. “Atthadassim±, atthadassim±, atthadassimanto. Atthadassimanta½” icc±di netabba½. P±pa½ assa atth²ti p±pim±, akusalar±sisamann±gato m±ro. Putt± assa atth²ti puttim±, bahuputto. “Socati puttehi puttim±”ti ettha hi bahuputto “puttim±”ti vuccati. Cando assa atth²ti candim±. Candoti cettha candavim±namadhippeta½, candavim±nav±s² pana devaputto “candim±”ti. Tath± hi “cando uggato, pam±ºato cando ±y±mavitth±rato ubbedhato ca ek³napaññ±sayojano, parikkhepato t²hi yojanehi ³nadiya¹¹hasatayojano”ti-±d²su candavim±na½ “cando”ti vutta½. “Tath±gata½ arahanta½, candim± saraºa½ gato”ti-±d²su pana candadevaputto “candim±”ti. Aparo nayo– cando assa atth²ti candim±. Candoti cettha candadevaputto adhippeto, tanniv±saµµh±nabh³ta½ pana candavim±na½ “candim±”ti. Tath± hi “r±hu canda½ pamuñcassu, cando maºimayavim±ne vasat²”ti-±d²su candadevaputto “cando”ti vutto.

“Yo have daharo bhikkhu, yuñjati buddhas±sane;
soma½loka½pabh±seti, abbh± muttova candim±”ti

¾d²su pana tanniv±saµµh±nabh³ta½ candavim±na½ “candim±”ti vutta½. Iti “cando”ti ca “candim±”ti ca candadevaputtassapi candavim±nassapi n±manti veditabba½. Tatra “p±pim± puttim± candim±”ti im±ni p±pasadd±dito “tadassatthi” iccetasmi½ atthe pavattassa imantupaccayassa vasena siddhimup±gat±n²ti gahetabb±ni.

Nanu ca bho mantupaccayavaseneva s±dhetabb±n²ti? Na, katthacipi ak±rantato mantuno abh±v±. Nanu ca bho eva½ santepi p±pa putta candato paµhama½ ik±r±gama½ katv± tato mantupaccaya½ katv± sakk± s±dhetunti? Sakk± r³pamattasijjhanato, nayo pana sobhano na hoti. Tath± hi p±pa putt±dito ak±rantato ik±r±gama½ katv± mantupaccaye vidhiyam±ne aññehi guºayas±d²hi ak±rantehi ik±r±gama½ katv± mantupaccayassa k±tabbat±pasaªgo siy±. Na hi anekesu p±¼isatasahassesu katthacipi ak±rantato guºa yas±dito ik±r±gamena saddhi½ mantupaccayo dissati, aµµh±natt± pana p±pa putt±dito ak±rantato ik±r±gama½ akatv± imantupaccaye kateyeva “p±pim± puttim±”ti-±d²ni sijjhant²ti.
Eva½ santepi bho kasm± kacc±yanappakaraºe mantupaccayova vutto, na imantupaccayoti? Dvayampi vuttameva. Katha½ ñ±yat²ti ce? Yasm± tattha “tap±dito s², daº¹±dito ika ², madhv±dito ro, guº±dito vant³”ti im±ni catt±ri sutt±ni sannihitatodantasaddabh±vena vatv± majjhe “saty±d²hi mant³”ti aññath± sutta½ vatv± tato sannihitatodantavasena “saddh±dito º±”ti sutta½ vutta½, tasm± tattha “saty±d²himant³”ti visadisa½ katv± vuttassa suttassa vasena imantu paccayo ca vuttoti viññ±yati. Pakati hes±cariy±na½ yena kenaci ±k±rena attano adhipp±yaviññ±pana½. Ettha ca dutiyo attho sarasandhivasena gahetabbo. Tath± hissa “saty±d²hi mant³”ti paµhamo attho, “saty±d²hi imant³”ti dutiyo attho. Iti “seto dh±vat²”ti payoge viya “saty±d²hi mant³”ti sutte bhinnasattisamavetavasena atthadvayapaµipatti bhavati, tasm± paramasukhumasugambh²ratthavat± anena suttena katthaci sati gati setu goicc±dito mantupaccayo icchito. Katthaci sati p±pa puttaicc±dito imantupaccayo icchitoti daµµhabba½.
Yasm± pana satisaddo mantuvasena gatidh²sethugo icc±d²hi, imantuvasena p±paputt±d²hi ca sam±nagatikatt± tesa½ pak±rabh±vena gahito, tasm± eva½ suttattho bhavati “saty±d²hi mantu satippak±rehi saddehi mantupaccayo hoti imantupaccayo ca yath±raha½ ‘tadassatthi’ iccetasmi½ atthe”ti. Aya½ panettha adhipp±yo– yath± “satim±”ti ettha sat²ti ik±rantato mantupaccayo hoti, tath± “gatim±, dh²m±, setum±, gom±”ti-±d²su ik±ranta ²k±ranta uk±rantaniccok±rantato mantupaccayo hoti. Yath± ca “satim±”ti ettha “sat²”ti ik±rantato imantupaccayo hoti, tath± “gatim±, p±pim±, puttim±”ti-±d²su ik±ranta ak±rantato imantupaccayo hoti. Eva½ satippak±rehi saddehi yath±sambhava½ mantu imantupaccay± hont²ti.
Yajjeva½ paccayadvayavidh±yaka½ “daº¹±dito ika ²”ti sutta½ viya “saty±dito imantu mant³”ti vattabba½, kasm± n±voc±ti? Tath± avacane k±raºamatthi. Yadi hi “daº¹±dito ika ²”ti sutta½ viya “saty±dito imantu mant³”ti sutta½ vutta½ siy±, ekakkhaºeyeva imantu mant³na½ vacanena daº¹asaddato sambh³ta½ “daº¹iko daº¹²”ti r³padvayamiva satigati±ditopi visadisar³padvayamicchitabba½ siy±, tañca natthi, tasm± “saty±dito imantu mant³”ti na vutta½. Apica tath± vutte bavhakkharat±ya ganthagarut± siy±. Yasm± ca suttena n±ma appakkharena asandiddhena s±ravantena g³¼haninnayena sabbatomukhena anavajjena bhavitabba½. Kacc±yane ca yebhuyyena t±dis±ni gambh²ratth±ni suvisadañ±ºavisayabh³t±ni sutt±ni dissanti “up±jhadhikissaravacane, sar± sare lopan”ti-±d²ni, idampi tesamaññatara½, tasm± “saty±dito imantu mant³”ti na vutta½. Eva½ suttopadese akatepi imantunopi gahaºattha½ bhinnasattisamavetavasena “saty±d²hi mant³”ti vuttanti daµµhabba½.
Aparo nayo– “tap±dito s²”ti-±d²su todantasaddassa bahuvacanantat± na suµµhu p±kaµ± topaccayassa ekatthabavhatthesu vattanato, “saty±d²hi mant³”ti ettha pana hisaddassa bahuvacanatthat± at²va p±kaµ±, tasm± bahuvacanaggahaºena imantu paccayo hot²tipi daµµhabba½. Nanu ca bho vin±pi imantupaccayena p±pamassatth²ti p±p², p±p² eva p±pim±ti sakatthe paccaye kateyeva “p±pim± puttim±”ti-±d²ni sijjhanti “chaµµhamo so par±bhavo”ti ettha mapaccayena “chaµµhamo”ti pada½ viy±ti? Atinayaññ³ bhava½, atinayaññ³ n±m±ti bhava½ vattabbo, na pana bhava½ saddagati½ j±n±ti, saddagatiyo ca n±ma bahuvidh±. Tath± hi chaµµhoyeva chaµµhamo, “suttameva suttanto”ti-±d²su purisanayena yojetabb± saddagati, “devoyeva devat±”ti-±d²su kaññ±nayena yojetabb± saddagati, “diµµhi eva diµµhigatan”ti-±d²su cittanayena yojetabb± saddagati. Eva½vidh±su saddagat²su “p±p² eva p±pim±”ti-±dika½ katara½ saddagati½ vadesi? “Satth± r±j± brahm± sakh± att± s± pum±”ti-±d²su ca katara½ saddagati½ vadesi? Katarasaddantogadha½ katar±ya ca n±mikapadam±l±ya½ yojetabba½ maññas²ti? So eva½ puµµho addh± uttari kiñci adisv± tuºh² bhavissati, tasm± t±diso nayo na gahetabbo. T±disasmiñhi naye “p±pimat± p±pimato”ti-±d²ni r³p±ni na sijjhanti, imantupaccayanayena pana sijjhanti, tasm± ayameva nayo pasatthataro ±yasmantehi samm± citte µhapetabbo. Atrida½ nidassana½–
“Jayo hi buddhassa sir²mato aya½,
m±rassa ca p±pimato par±jayo;
ugghosayu½ bodhimaº¹e pamodit±,
jaya½ tad± devagaº± mahesino”ti ca,
“S±kh±pattaphal³peto, khandhim±vamah±dumo”ti ca.

P±pim±, p±pim±, p±pimanto. P±pimanta½. Sesa½ neyya½, esa nayo “khandhim±, puttim±”ti-±d²supi.

Id±ni yath±p±vacana½ kiñcideva himavantu satimant±d²na½ visesa½ br³ma. Himavantova pabbato. Satima½ bhikkhu½. Bandhuma½ r±j±na½. Candima½ devaputta½. Satimassa bhikkhuno. Bandhumassa rañño. Iddhimassa ca parassa ca ekakkhaºe citta½ uppajjati. Icc±di viseso veditabbo. Apicettha “±yasmant±”ti dvinna½ vattabbavacana½, “±yasmanto”ti bah³na½ vattabbavacananti ayampi viseso veditabbo. Tath± hi “dvinna½ ±rocentena ‘±yasmant± dh±rent³’ti, tiººa½ ±rocentena ‘±yasmanto dh±rent³’ti vattabban”ti vutta½. “Tiººan”ti cettha kath±s²samatta½, tena catunnampi pañcannampi atirekasat±namp²ti dassita½ hoti. Bahavohi up±d±ya “uddiµµh± kho ±yasmanto catt±ro p±r±jik± dhamm±”ti-±dik± p±¼iyo µhapit±. Tattha “±yasmant±”tida½ vinayavoh±ravasena dveyeva sandh±ya vuttatt± na sabbas±dh±raºa½. Vinayavoh±rañhi vajjetv± aññasmi½ voh±re na pavattati. “¾yasmanto”tida½ pana sabbattha pavattat²ti dvinna½ viseso veditabbo.
Tatra “himavanto”ti ida½ yebhuyyenekavacana½ bhavati, katthaci bahuvacanampi, ten±ha niruttipiµake thero “himav± tiµµhati, himavanto tiµµhant²”ti. “Himavantova pabbato”ti aya½ ekavacananayo yath±rutap±¼ivasena gahetabbo. Yath±rutap±¼i ca n±ma–
“D³re santo pak±santi, himavantova pabbato;
asantettha na dissanti, ratti½ khitt± yath± sar±.
Aha½ tena samayena, n±gar±j± mahiddhiko;
atulo n±ma n±mena, puññavanto jutindharo.
Gatimanto satimanto, dhitimanto ca so isi;
saddhammadh±rako thero, ±nando ratan±karo”

Icc±di. Ettha “puññavanto”ti-±d²ni anekesu µh±nesu bahuvacanabh±vena punappuna½ vadant±nipi katthaci ekavacan±ni honti, ekavacanabh±vo ca nesa½ g±th±visaye dissati, tasm± t±ni yath±p±vacana½ gahetabb±ni.

Eva½ himavantusatimantusadd±d²na½ visesa½ ñatv± puna liªgantavasena dviliªgakapad±namattho ca pakatir³passa n±mikapadam±l± ca pad±na½ sadis±sadisat± ca vavatthapetabb±.
Tatra hi “sirim±”ti pada½ sutis±maññavasena liªgadvaye vattanato dvidh± bhijjati. “Sirim± puriso”ti hi atthe ±k±ranta½ pulliªga½, “sirim± n±ma dev²”ti atthe ±k±ranta½ itthiliªga½, ubhayampeta½ uk±rantat±pakatik±. Atha v± pana pacchima½ ±k±rantat±pakatika½, sir² yassa atthi so sirim±ti pulliªgavasena nibbacana½, sir² yass± atthi s± sirim±ti itthiliªgavasena nibbacana½. Atrim±ni kiñc±pi sutivasena nibbacanatthavasena ca aññamañña½ sam±natth±ni, tath±pi purisapadattha-itthipadatthav±cakatt± bhinnatth±n²ti veditabb±ni. Esa nayo aññesupi ²disesu µh±nesu netabbo. Sirim±, sirim±, sirimanto. Sirimanta½, sirimante. Sirimat±, sirimantena. Guºavantusaddasseva n±mikapadam±l±. Sirim±, sirim±, sirim±yo. Sirima½, sirim±, sirim±yo. Sirim±ya. Vakkham±nakaññ±nayena ñeyy±. Eva½ dvidh± bhinn±na½ sam±nasutikasadd±na½ n±mikapadam±l±su pad±na½ sadis±sadisat± vavatthapetabb±. Sam±nanibbacanatthassapi hi asam±nasutikassa “sirim±”ti saddassa n±mikapadam±l±ya½ pad±na½ imehi padehi k±cipi sam±nat± na labbhati. Atrida½ vuccati–
“Sirim±”ti pada½ dvedh±, pumitth²su pavattito;
bhijjat²ti vibh±veyya, ettha pulliªgamicchita½.
Iti abhibhavit± padena visadis±ni guºav±satim±d²ni pad±ni dassit±ni saddhi½ n±mikapadam±l±hi. Id±ni apar±nipi tabbisadis±ni pad±ni dassess±ma saddhi½ n±mikapadam±l±hi. Seyyathida½?