Tattha satth±ti saggamaggassa desitatt± satth± ca, taruºak±lato paµµh±ya sakh± ca.
Atha na½ bodhisatto ±ha–
474. “Satth± ca te homi sakh± ca tyamhi, vacanampi me samma tuva½ ak±si;
ahampi te samma karomi v±kya½, ubhopi gantv±na pamocay±m±”ti.
Eva½ vatv± te upasaªkamitv± ±ha–
475. “Kamm±sap±dena viheµhitattha, tal±vut± assumukh± rudant±;
na j±tu dubbhetha imassa rañño, saccappaµiñña½ me paµissuº±th±”ti.
Tattha kamm±sap±den±ti ida½ mah±satto “ubhopi gantv±na pamocay±m±”ti sampaµicchitv± “khattiy± n±ma m±nathaddh± honti, muttamatt±va ‘imin± maya½ viheµhitamh±’ti poris±da½ potheyyumpi haneyyumpi, na kho panesa tesu dubbhissati, aha½ ekakova gantv± paµiñña½ t±va nesa½ gaºhiss±m²”ti cintetv± tattha gantv± te hatthatale ±vunitv± aggap±daªgul²hi bh³mi½ phusam±n±hi rukkhas±kh±su olaggite v±tappaharaºak±le n±gadantesu olaggitakuraº¹akad±m±ni viya samparivattante addasa. Tepi ta½ disv± “id±nimh± maya½ arog±”ti ekappah±reneva mah±virava½ ravi½su. Atha ne mah±satto “m± bh±yitth±”ti ass±setv± “may± poris±do damito, tumh±ka½ abhaya½ gahita½, tumhe pana me vacana½ karoth±”ti vatv± evam±ha. Tattha na j±t³ti eka½seneva na dubbhetha.
Te ±ha½su–
476. “Kamm±sap±dena viheµhitamh±, tal±vut± assumukh± rudant±;
na j±tu dubbhema imassa rañño, saccappaµiñña½ te paµissuº±m±”ti.
Tattha paµissuº±m±ti “eva½ paµiñña½ adhiv±sema sampaµicch±ma, apica kho pana maya½ kilant± kathetu½ na sakkoma, tumhe sabbasatt±na½ saraºa½, tumheva kathetha, maya½ vo vacana½ sutv± paµiñña½ dass±m±”ti.
Atha ne bodhisatto “tena hi paµiñña½ deth±”ti vatv± g±tham±ha–
477. “Yath± pit± v± atha v±pi m±t±, anukampak± atthak±m± paj±na½,.
Evameva vo hotu ayañca r±j±, tumhe ca vo hotha yatheva putt±”ti.
Atha na½ tepi sampaµiccham±n± ima½ g±tham±ha½su–
478. “Yath± pit± v± atha v±pi m±t±, anukampak± atthak±m± paj±na½;
evameva no hotu ayañca r±j±, mayampi hess±ma yatheva putt±”ti.
Tattha tumhe ca voti vo-k±ro nip±tamatta½.
Iti mah±satto tesa½ paµiñña½ gahetv± poris±da½ pakkositv± “ehi, samma, khattiye moceh²”ti ±ha. So khagga½ gahetv± ekassa rañño bandhana½ chindi. R±j± satt±ha½ nir±h±ro vedanappatto saha bandhanached± mucchito bh³miya½ pati. Ta½ disv± mah±satto k±ruñña½ katv±, “samma poris±da, m± eva½ chind²”ti eka½ r±j±na½ ubhohi hatthehi da¼ha½ gahetv± ure katv± “id±ni bandhana½ chind±h²”ti ±ha. Poris±do khaggena chindi. Mah±satto th±masampannat±ya na½ ure nipajj±petv± orasaputta½ viya muducittena ot±retv± bh³miya½ nipajj±pesi. Eva½ sabbepi te bh³miya½ nipajj±petv± vaºe dhovitv± d±rak±na½ kaººato suttaka½ viya saºika½ rajjuyo nikka¹¹hitv± pubbalohita½ dhovitv± vaºe niddose katv±, “samma poris±da, eka½ rukkhataca½ p±s±ºe gha½sitv± ±har±”ti ±har±petv± saccakiriya½ katv± tesa½ hatthatal±ni makkhesi. Taªkhaºaññeva vaºo ph±suka½ ahosi. Poris±do taº¹ula½ gahetv± tarala½ paci ubho jan± parosata½ khattiye p±yesu½. Iti te sabbeva santappit±, s³riyo atthaªgato. Punadivase p±to ca majjhanhike ca s±yañca taralameva p±yetv± tatiyadivase sasitthakay±gu½ p±yesu½, t±vat± te arog± ahesu½.
Atha ne mah±satto “gantu½ sakkhissath±”ti pucchitv± “gacch±m±”ti vutte “ehi, samma poris±da, saka½ raµµha½ gacch±m±”ti ±ha. So rodam±no tassa p±desu patitv± “tva½, samma, r±j±no gahetv± gaccha, aha½ idheva vanam³laphal±ni kh±danto vasiss±m²”ti ±ha. “Samma, idha ki½ karissasi, ramaº²ya½ te raµµha½, b±r±ºasiya½ rajja½ k±reh²”ti. “Samma ki½ kathesi, na sakk± may± tattha gantu½, sakalanagarav±sino hi me verino, te ‘imin± mayha½ m±t± kh±dit±, mayha½ pit±, mayha½ bh±t±’ti ma½ paribh±sissanti, ‘gaºhatha ima½ coran’ti ekekadaº¹ena v± ekekale¹¹un± v± ma½ j²vit± voropessanti, ahañca tumh±ka½ santike s²lesu patiµµhito, j²vitahetupi na sakk± may± para½ m±retu½, tasm± n±ha½ gacch±mi, aha½ manussama½sato viratatt± kittaka½ j²viss±mi, id±ni mama tumh±ka½ dassana½ natth²”ti roditv± “gacchatha tumhe”ti ±ha. Atha mah±satto tassa piµµhi½ parimajjitv±, “samma poris±da, m± cintayi, sutasomo n±m±ha½, may± t±diso kakkha¼o pharuso vin²to, b±r±ºasiv±sikesu ki½ vattabba½ atthi, aha½ ta½ tattha patiµµh±pess±mi, asakkonto attano rajja½ dvidh± bhinditv± dass±m²”ti vatv± “tumh±kampi nagare mama verino atthiyev±”ti vutte “imin± mama vacana½ karontena dukkara½ kata½, yena kenaci up±yena por±ºakayase patiµµhapetabbo esa may±”ti cintetv± tassa palobhanatth±ya nagarasampatti½ vaººento ±ha–
479. “Catuppada½ sakuºañc±pi ma½sa½, s³dehi randha½ sukata½ suniµµhita½;
sudha½va indo paribhuñjiy±na, hitv± katheko ramas² araññe.
480. “T± khattiy± vellivil±kamajjh±, alaªkat± sampariv±rayitv±;
inda½va devesu pamodayi½su, hitv± katheko ramas² araññe.
481. “Tamb³padh±ne bahugoºakamhi, subhamhi sabbassayanamhi saªge;
seyyassa majjhamhi sukha½ sayitv±
hitv± katheko ramas² araññe.
482. “P±ºissara½ kumbhath³ºa½ nis²the, athopi ve nippurisampi t³riya½;
bahu½ sug²tañca suv±ditañca, hitv± katheko ramas² araññe.
483. “Uyy±nasampanna½ pah³tam±lya½, mig±jin³peta½ pura½ suramma½;
hayehi n±gehi rathehupeta½, hitv± katheko ramas² araññe”ti.
Tattha sukatanti n±nappak±rehi suµµhu kata½. Suniµµhitanti n±n±sambh±rayojanena suµµhu niµµhita½. Kathekoti katha½ eko. Ramas²ti m³laphal±d²ni kh±danto katha½ ramissasi, “ehi, mah±r±ja, gamiss±m±”ti. Vellivil±kamajjh±ti ettha vell²ti r±si, vil±kamajjh±ti vilaggamajjh±. Uttattaghanasuvaººar±sipabh± ceva tanud²ghamajjh± c±ti dasseti. Deves³ti devalokesu acchar± inda½ viya ramaº²ye b±r±ºasinagare pubbe ta½ pamodayi½su, t± hitv± idha ki½ karissasi, “ehi, samma, gacch±m±”ti. Tamb³padh±neti ratt³padh±ne. Sabbassayanamh²ti sabbattharaºatthate sayane. Saªgeti anekabh³mike dassetv± addharatta-aªgayutte tattha tva½ pubbe say²ti attho. Sukhanti t±disassa sayanassa majjhamhi sukha½ sayitv±na id±ni katha½ araññe ramissasi, “ehi gacch±ma, samm±”ti. Nis²theti rattibh±ge. Hitv±ti evar³pa½ sampatti½ cha¹¹etv±. Uyy±nasampanna½ pah³tam±lyanti, mah±r±ja, tava uyy±nasampanna½ n±n±vidhapuppha½. Mig±jin³peta½ pura½ surammanti ta½ uyy±na½ mig±jina½ n±ma n±mena, tena upeta½ purampi te suµµhu ramma½. Hitv±ti evar³pa½ manorama½ nagara½ cha¹¹etv±.
Iti mah±satto “appeva n±mesa pubbe upabhuttaparibhogarasa½ saritv± gantuk±mo bhaveyy±”ti paµhama½ bhojanena palobhesi, dutiya½ kilesena, tatiya½ sayanena, catuttha½ naccag²tav±ditena, pañcama½ uyy±nena ceva nagarena c±ti imehi ettakehi palobhetv± “ehi, mah±r±ja, aha½ ta½ ±d±ya gantv± b±r±ºasiya½ patiµµh±petv± pacch± sakaraµµha½ gamiss±mi, sace b±r±ºasirajja½ na labhissasi, upa¹¹harajja½ te dass±mi, ki½ te araññav±sena, mama vacana½ karoh²”ti ±ha. So tassa vacana½ sutv± gantuk±mo hutv± “sutasomo mayha½ atthak±mo anukampako, paµhama½ ma½ kaly±ºe patiµµh±petv± ‘id±ni por±ºakayaseva patiµµh±pess±m²’ti vadati, sakkhissati cesa patiµµh±petu½, imin± saddhi½yeva gantu½ vaµµati, ki½ me araññav±sen±”ti cintetv± tuµµhacitto tassa guºa½ niss±ya vaººa½ kathetuk±mo “samma, sutasoma, kaly±ºamittasa½saggato s±dhutara½, p±pamittasa½saggato v± p±patara½ n±ma natth²”ti vatv± ±ha–
484. “K±¼apakkhe yath± cando, h±yateva suve suve;
k±¼apakkh³pamo r±ja, asata½ hoti sam±gamo.
485. “Yath±ha½ rasakam±gamma, s³da½ k±puris±dhama½;
ak±si½ p±paka½ kamma½, yena gacch±mi duggati½.
486. “Sukkapakkhe yath± cando, va¹¹hateva suve suve;
sukkapakkh³pamo r±ja, sata½ hoti sam±gamo.
487. “Yath±ha½ tuvam±gamma, sutasoma vij±nahi;
k±h±mi kusala½ kamma½, yena gacch±mi suggati½.
488. “Thale yath± v±ri janinda vuµµha½, anaddhaneyya½ na ciraµµhit²ka½;
evampi hoti asata½ sam±gamo, anaddhaneyyo udaka½ thaleva.
489. “Sare yath± v±ri janinda vuµµha½, ciraµµhit²ka½ narav²raseµµha;
evampi ve hoti sata½ sam±gamo, ciraµµhit²ko udaka½ sareva.
490. “Aby±yiko hoti sata½ sam±gamo, y±vampi tiµµheyya tatheva hoti;
khippañhi veti asata½ sam±gamo, tasm± sata½ dhammo asabbhi ±rak±”ti.
Tattha suve suveti divase divase. Anaddhaneyyanti na addh±nakkhama½. Sareti samudde. Narav²raseµµh±ti naresu v²riyena seµµha. Udaka½ sarev±ti samudde vuµµha-udaka½ viya. Aby±yikoti avigacchanako. Y±vampi tiµµheyy±ti yattaka½ k±la½ j²vita½ tiµµheyya, tattaka½ k±la½ tatheva hoti, na j²rati sappurisehi mittabh±voti.
Iti poris±do sattahi g±th±hi mah±sattasseva vaººa½ kathesi. Mah±sattopi poris±dañca te ca r±j±no gahetv± attano paccantag±ma½ agam±si. Paccantag±mav±sino mah±satta½ disv± nagara½ gantv± amacc±na½ ±cikkhi½su. Amacc± balak±ya½ ±d±ya gantv± pariv±rayi½su. Mah±satto tena pariv±rena b±r±ºasirajja½ agam±si. Antar±magge janapadav±sino bodhisattassa paºº±k±ra½ datv± anugacchi½su, mahanto pariv±ro ahosi, tena saddhi½ b±r±ºasi½ p±puºi. Tad± poris±dassa putto r±j± hoti, sen±pati k±¼ahatthiyeva. N±gar± rañño ±rocayi½su– “mah±r±ja, sutasomo kira poris±da½ dametv± ±d±ya idh±gacchati, nagaramassa pavisitu½ na dass±m±”ti s²gha½ nagaradv±r±ni pidahitv± ±vudhahatth± aµµha½su. Mah±satto dv±r±na½ pihitabh±va½ ñatv± poris±dañca parosatañca r±j±no oh±ya katipayehi amaccehi saddhi½ ±gantv± “aha½ sutasomar±j±, dv±ra½ vivarath±”ti ±ha. Puris± gantv± rañño ±rocesu½. So “khippa½ vivarath±”ti vivar±pesi. Mah±satto nagara½ p±visi. R±j± ca k±¼ahatthi cassa paccuggamana½ katv± ±d±ya p±s±da½ ±ropayi½su.
So r±japallaªke nis²ditv± poris±dassa aggamahesi½ ses±macce ca pakkos±petv± k±¼ahatthi½ ±ha– “k±¼ahatthi, kasm± rañño nagara½ pavisitu½ na deth±”ti? “So rajja½ k±rento imasmi½ nagare bah³ manusse kh±di, khattiyehi akattabba½ kari, sakalajambud²pa½ chiddamak±si, evar³po p±padhammo, tena k±raºen±”ti. “Id±ni ‘so evar³pa½ karissat²’ti m± cintayittha, aha½ ta½ dametv± s²lesu patiµµh±pesi½, j²vitahetupi kañci na viheµhessati, natthi vo tato bhaya½, eva½ m± karittha, puttehi n±ma m±t±pitaro paµijaggitabb±, m±t±pituposak± hi sagga½ gacchanti, itare nirayan”ti eva½ so nic±sane nisinnassa puttar±jassa ov±da½ datv±, “k±¼ahatthi, tva½ rañño sah±yo ceva sevako ca, raññ±pi mahante issariye patiµµh±pito, tay±pi rañño attha½ caritu½ vaµµat²”ti sen±patimpi anus±sitv±, “devi, tvampi kulageh± ±gantv± tassa santike aggamahesiµµh±na½ patv± puttadh²t±hi va¹¹hippatt±, tay±pi tassa attha½ caritu½ vaµµat²”ti deviy±pi ov±da½ datv± tamevattha½ matthaka½ p±petu½ dhamma½ desento g±th± ±ha–
491. “Na so r±j± yo ajeyya½ jin±ti, na so sakh± yo sakh±ra½ jin±ti;
na s± bhariy± y± patino na vibheti, na te putt± ye na bharanti jiººa½.
492. “Na s± sabh± yattha na santi santo, na te santo ye na bhaºanti dhamma½;
r±gañca dosañca pah±ya moha½, dhamma½ bhaºant±va bhavanti santo.
493. “N±bh±sam±na½ j±nanti, missa½ b±lehi paº¹ita½;
bh±sam±nañca j±nanti, desenta½ amata½ pada½.
494. “Bh±saye jotaye dhamma½, paggaºhe isina½ dhaja½;
subh±sitaddhaj± isayo, dhammo hi isina½ dhajo”ti.
Tattha ajeyyanti ajeyy± n±ma m±t±pitaro, te jinanto r±j± n±ma na hoti. Sace tvampi pitu santaka½ rajja½ labhitv± tassa paµisattu hosi, akiccak±r² n±ma bhavissasi Sakh±ra½ jin±t²ti k³µa¹¹ena jin±ti. Sace tva½, k±¼ahatthi, raññ± saddhi½ mittadhamma½ na p³resi, adhammaµµho hutv± niraye nibbattissasi. Na vibhet²ti na bh±yati. Sace tva½ rañño na bh±yasi, bhariy±dhamme µhit± n±ma na hosi, akiccak±r² n±ma bhavissasi. Jiººanti mahallaka½. Tasmiñhi k±le abharant± putt± putt± n±ma na honti.
Santoti paº¹it±. Ye na bhaºanti dhammanti ye pucchit± saccasabh±va½ na vadanti, na te paº¹it± n±ma. Dhamma½ bhaºant±v±ti ete r±g±dayo pah±ya parassa hit±nukampak± hutv± sabh±va½ bhaºant±va paº¹it± n±ma honti. N±bh±sam±nanti na abh±sam±na½. Amata½ padanti amatamah±nibb±na½ desenta½ “paº¹ito”ti j±nanti, teneva poris±do ma½ ñatv± pasannacitto catt±ro vare datv± pañcasu s²lesu patiµµhito. Bh±sayeti paº¹ito puriso dhamma½ bh±seyya joteyya, buddh±dayo isayo yasm± dhammo etesa½ dhajo, tasm± subh±sitaddhaj± n±ma subh±sita½ paggaºhanti, b±l± pana subh±sita½ paggaºhant± n±ma natth²ti.
Imassa dhammakatha½ sutv± r±j± ca sen±pati ca dev² ca tuµµh± “gacch±ma, mah±r±ja, ±nem±”ti vatv± nagare bheri½ car±petv± n±gare sannip±tetv± “tumhe m± bh±yittha, r±j± kira dhamme patiµµhito, etha na½ ±nem±”ti mah±jana½ ±d±ya mah±satta½ purato katv± rañño santika½ gantv± vanditv± kappake upaµµh±petv± kappitakesamassu½ nh±t±nulittapas±dhita½ r±j±na½ ratanar±simhi µhapetv± abhisiñcitv± nagara½ pavesesu½. Poris±do r±j± hutv± parosat±na½ khattiy±na½ mah±sattassa ca mah±sakk±ra½ k±resi. “Sutasomanarindena kira poris±da½ dametv± rajje patiµµh±pito”ti sakalajambud²pe mah±kol±hala½ udap±di. Indapatthanagarav±sinopi “r±j± no ±gacchat³”ti d³ta½ pahiºi½su. So tattha m±samatta½ vasitv±, “samma, gacch±maha½, tva½ appamatto hohi, nagaradv±resu ca majjhe c±ti pañca d±nas±l±yo k±rehi, dasa r±jadhamme akopetv± agatigamana½ parihar±”ti poris±da½ ovadi. Parosat±hi r±jadh±n²hi balak±yo yebhuyyena sannipati So tena balak±yena parivuto b±r±ºasito nikkhami. Poris±dopi nikkhamitv± upa¹¹hapath± nivatti. Mah±satto av±han±na½ r±j³na½ v±han±ni datv± uyyojesi. Tepi r±j±no tena saddhi½ sammoditv± mah±satta½ vandan±d²ni katv± attano attano janapada½ agami½su.
Mah±sattopi nagara½ patv± indapatthanagarav±s²hi devanagara½ viya alaªkatanagara½ pavisitv± m±t±pitaro vanditv± madhurapaµisanth±ra½ katv± mah±tala½ abhiruhi. So dhammena rajja½ k±rento cintesi “rukkhadevat± mayha½ bah³pak±r±, balikammal±bhamass± kariss±m²”ti. So tassa nigrodhassa avid³re mahanta½ ta¼±ka½ k±retv± bah³ni kul±ni pesetv± g±ma½ nivesesi. G±mo mah± ahosi as²timatta-±paºasahassapaµimaº¹ito. Tampi rukkham³la½ s±khantato paµµh±ya samatala½ k±retv± parikkhittavedikatoraºadv±rayutta½ ak±si, devat± abhippas²di. Kamm±sap±dassa damitaµµh±ne nivuµµhatt± pana so g±mo kamm±sadammanigamo n±ma j±to. Tepi sabbe r±j±no mah±sattassa ov±de µhatv± d±n±d²ni puññ±ni katv± ±yupariyos±ne sagga½ p³rayi½su.
Satth± ima½ dhammadesana½ ±haritv± sacc±ni pak±setv± “na, bhikkhave, id±nev±ha½ aªgulim±la½ damemi, pubbepesa may± damitoyev±”ti vatv± j±taka½ samodh±nesi “tad± poris±do r±j± aªgulim±lo ahosi, k±¼ahatthi s±riputto, nandabr±hmaºo ±nando, rukkhadevat± kassapo, sakko anuruddho, sesar±j±no buddhaparis±, m±t±pitaro mah±r±jakul±ni, sutasomar±j± pana ahameva ahosin”ti.

Mah±sutasomaj±takavaººan± pañcam±.

J±takudd±na½–
Sumukho pana ha½savaro ca mah±, sudhabhojaniko ca paro pavaro;
sakuº±ladij±dhipativhayano, sutasomavaruttamasavhayanoti.

As²tinip±tavaººan± niµµhit±.

Pañcamo bh±go niµµhito.