7. S±riputtasutta½

7. Atha kho ±yasm± ±nando yen±yasm± s±riputto tenupasaªkami; upasaªkamitv± ±yasmat± s±riputtena saddhi½ sammodi. Sammodan²ya½ katha½ s±raº²ya½ v²tis±retv± ekamanta½ nis²di. Ekamanta½ nisinno kho ±yasm± ±nando ±yasmanta½ s±riputta½ etadavoca–
“Siy± nu kho, ±vuso s±riputta, bhikkhuno tath±r³po sam±dhipaµil±bho yath± neva pathaviya½ pathavisaññ² assa, na ±pasmi½ ±posaññ² assa, na tejasmi½ tejosaññ² assa, na v±yasmi½ v±yosaññ² assa, na ±k±s±nañc±yatane ±k±s±nañc±yatanasaññ² assa, na viññ±ºañc±yatane viññ±ºañc±yatanasaññ² assa, na ±kiñcaññ±yatane ±kiñcaññ±yatanasaññ² assa, na nevasaññ±n±saññ±yatane nevasaññ±n±saññ±yatanasaññ² assa, na idhaloke idhalokasaññ² assa, na paraloke paralokasaññ² assa; saññ² ca pana ass±”ti?
“Siy± ±vuso ±nanda, bhikkhuno tath±r³po sam±dhipaµil±bho yath± neva pathaviya½ pathavisaññ² assa…pe… na paraloke paralokasaññ² assa; saññ² ca pana ass±”ti.
“Yath± katha½ pana, ±vuso s±riputta, siy± bhikkhuno tath±r³po sam±dhipaµil±bho yath± neva pathaviya½ pathavisaññ² assa…pe… saññ² ca pana ass±”ti? “Ekamid±ha½, ±vuso ±nanda, samaya½ idheva s±vatthiya½ vihar±mi andhavanasmi½. Tatth±ha½ [ath±ha½ (ka.)] tath±r³pa½ sam±dhi½ sam±pajji½ [paµilabh±mi (ka.)] yath± neva pathaviya½ pathavisaññ² ahosi½, na ±pasmi½ ±posaññ² ahosi½, na tejasmi½ tejosaññ² ahosi½, na v±yasmi½ v±yosaññ² ahosi½, na ±k±s±nañc±yatane ±k±s±nañc±yatanasaññ² ahosi½, na viññ±ºañc±yatane viññ±ºañc±yatanasaññ² ahosi½, na ±kiñcaññ±yatane ±kiñcaññ±yatanasaññ² ahosi½, na nevasaññ±n±saññ±yatane nevasaññ±n±saññ±yatanasaññ² ahosi½, na idhaloke idhalokasaññ² ahosi½, na paraloke paralokasaññ² ahosi½; saññ² ca pana ahosin”ti.
“Ki½saññ² pan±yasm± s±riputto [ki½ saññ² pan±vuso s±riputta (ka.)] tasmi½ samaye ahos²”ti? “Bhavanirodho nibb±na½ bhavanirodho nibb±nan”ti kho me, ±vuso, aññ±va saññ± uppajjati aññ±va saññ± nirujjhati. Seyyath±pi, ±vuso, sakalikaggissa jh±yam±nassa aññ±va acci uppajjati aññ±va acci nirujjhati; evameva½ kho, ±vuso, ‘bhavanirodho nibb±na½ bhavanirodho nibb±nan’ti aññ±va saññ± uppajjati aññ±va saññ± nirujjhati. ‘Bhavanirodho nibb±nan’ti [nibb±na½ (s². ka.)] saññ² ca pan±ha½, ±vuso, tasmi½ samaye ahosin”ti. Sattama½.