Rajjasa½vibhajana½

306. “Atha kho, bho, mah±govindo br±hmaºo yena te cha khattiy± tenupasaªkami; upasaªkamitv± te cha khattiye etadavoca– “disampati kho, bho, r±j± jiººo vuddho mahallako addhagato vayo-anuppatto, ko nu kho pana, bho, j±n±ti j²vita½? Ýh±na½ kho paneta½ vijjati, ya½ disampatimhi raññe k±laªkate r±jakatt±ro reºu½ r±japutta½ rajje abhisiñceyyu½. ¾yantu, bhonto, yena reºu r±japutto tenupasaªkamatha; upasaªkamitv± reºu½ r±japutta½ eva½ vadetha– “maya½ kho bhoto reºussa sah±y± piy± man±p± appaµik³l±, ya½sukho bhava½ ta½sukh± maya½, ya½dukkho bhava½ ta½dukkh± maya½. Disampati kho, bho, r±j± jiººo vuddho mahallako addhagato vayo-anuppatto, ko nu kho pana, bho, j±n±ti j²vita½? Ýh±na½ kho paneta½ vijjati, ya½ disampatimhi raññe k±laªkate r±jakatt±ro bhavanta½ reºu½ rajje abhisiñceyyu½. Sace bhava½ reºu rajja½ labhetha, sa½vibhajetha no rajjen±”ti. “Eva½ bho”ti kho, bho, te cha khattiy± mah±govindassa br±hmaºassa paµissutv± yena reºu r±japutto tenupasaªkami½su; upasaªkamitv± reºu½ r±japutta½ etadavocu½– “maya½ kho bhoto reºussa sah±y± piy± man±p± appaµik³l± ya½sukho bhava½ ta½sukh± maya½, ya½dukkho bhava½ ta½dukkh± maya½. Disampati kho, bho, r±j± jiººo vuddho mahallako addhagato vayo-anuppatto, ko nu kho pana bho j±n±ti j²vita½? Ýh±na½ kho paneta½ vijjati, ya½ disampatimhi raññe k±laªkate r±jakatt±ro bhavanta½ reºu½ rajje abhisiñceyyu½. Sace bhava½ reºu rajja½ labhetha, sa½vibhajetha no rajjen±”ti. “Ko nu kho, bho, añño mama vijite sukho bhavetha [sukh± bhaveyy±tha (ka.), sukha½ bhaveyy±tha, sukhamedheyy±tha (s². p².),sukha medhetha (?)], Aññatra bhavantebhi? Sac±ha½, bho, rajja½ labhiss±mi, sa½vibhajiss±mi vo rajjen±”’ti.
307. “Atha kho, bho, ahoratt±na½ accayena r±j± disampati k±lamak±si. Disampatimhi raññe k±laªkate r±jakatt±ro reºu½ r±japutta½ rajje abhisiñci½su. Abhisitto reºu rajjena pañcahi k±maguºehi samappito samaªg²bh³to paric±reti. Atha kho, bho, mah±govindo br±hmaºo yena te cha khattiy± tenupasaªkami; upasaªkamitv± te cha khattiye etadavoca “disampati kho, bho, r±j± k±laªkato. Abhisitto reºu rajjena pañcahi k±maguºehi samappito samaªg²bh³to paric±reti. Ko nu kho pana, bho, j±n±ti, madan²y± k±m±? ¾yantu, bhonto, yena reºu r±j± tenupasaªkamatha; upasaªkamitv± reºu½ r±j±na½ eva½ vadetha– disampati kho, bho, r±j± k±laªkato, abhisitto bhava½ reºu rajjena, sarati bhava½ ta½ vacana”n’ti?
308. “‘Eva½ bho”ti kho, bho, te cha khattiy± mah±govindassa br±hmaºassa paµissutv± yena reºu r±j± tenupasaªkami½su; upasaªkamitv± reºu½ r±j±na½ etadavocu½– “disampati kho, bho, r±j± k±laªkato, abhisitto bhava½ reºu rajjena, sarati bhava½ ta½ vacanan”ti? “Sar±maha½, bho, ta½ vacana½ [vacananti (sy±. ka.)]. Ko nu kho, bho, pahoti ima½ mah±pathavi½ uttarena ±yata½ dakkhiºena sakaµamukha½ sattadh± sama½ suvibhatta½ vibhajitun”ti? “Ko nu kho, bho, añño pahoti, aññatra mah±govindena br±hmaºen±”ti? Atha kho, bho, reºu r±j± aññatara½ purisa½ ±mantesi– “ehi tva½, ambho purisa, yena mah±govindo br±hmaºo tenupasaªkama; upasaªkamitv± mah±govinda½ br±hmaºa½ eva½ vadehi– ‘r±j± ta½, bhante, reºu ±mantet²”’ti. “Eva½ dev±”ti kho, bho, so puriso reºussa rañño paµissutv± yena mah±govindo br±hmaºo tenupasaªkami; upasaªkamitv± mah±govinda½ br±hmaºa½ etadavoca– “r±j± ta½, bhante, reºu ±mantet²”ti. “Eva½, bho”ti kho, bho, mah±govindo br±hmaºo tassa purisassa paµissutv± yena reºu r±j± tenupasaªkami; upasaªkamitv± reºun± raññ± saddhi½ sammodi. Sammodan²ya½ katha½ s±raº²ya½ v²tis±retv± ekamanta½ nis²di. Ekamanta½ nisinna½ kho, bho, mah±govinda½ br±hmaºa½ reºu r±j± etadavoca– “etu, bhava½ govindo, ima½ mah±pathavi½ uttarena ±yata½ dakkhiºena sakaµamukha½ sattadh± sama½ suvibhatta½ vibhajat³”ti. “Eva½, bho”ti kho mah±govindo br±hmaºo reºussa rañño paµissutv± ima½ mah±pathavi½ uttarena ±yata½ dakkhiºena sakaµamukha½ sattadh± sama½ suvibhatta½ vibhaji. Sabb±ni sakaµamukh±ni paµµhapesi [aµµhapesi (s². p².)]. Tatra suda½ majjhe reºussa rañño janapado hoti.
309. Dantapura½ kaliªg±na½ [k±liªg±na½ (sy±. p². ka.)], assak±nañca potana½.
Mahesaya½ [m±hissati (s². sy±. p².)] avant²na½, sov²r±nañca roruka½.
Mithil± ca videh±na½, camp± aªgesu m±pit±;
b±r±ºas² ca k±s²na½, ete govindam±pit±ti.
310. “Atha kho, bho, te cha khattiy± yath±sakena l±bhena attaman± ahesu½ paripuººasaªkapp±– “ya½ vata no ahosi icchita½, ya½ ±kaªkhita½, ya½ adhippeta½, ya½ abhipatthita½, ta½ no laddhan”ti.
“Sattabh³ brahmadatto ca, vessabh³ bharato saha;
reºu dve dhataraµµh± ca, tad±su½ satta bh±radh±’ti.

Paµhamabh±ºav±ro niµµhito.