Amar±vikkhepav±do

61. “Santi, bhikkhave, eke samaºabr±hmaº± amar±vikkhepik±, tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½ cat³hi vatth³hi. Te ca bhonto samaºabr±hmaº± kim±gamma kim±rabbha amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½ cat³hi vatth³hi?
62. “Idha, bhikkhave, ekacco samaºo v± br±hmaºo v± ‘ida½ kusalan’ti yath±bh³ta½ nappaj±n±ti, ‘ida½ akusalan’ti yath±bh³ta½ nappaj±n±ti. Tassa eva½ hoti– ‘aha½ kho “ida½ kusalan”ti yath±bh³ta½ nappaj±n±mi, “ida½ akusalan”ti yath±bh³ta½ nappaj±n±mi. Ahañce kho pana “ida½ kusalan”ti yath±bh³ta½ appaj±nanto, “ida½ akusalan”ti yath±bh³ta½ appaj±nanto, ‘ida½ kusalan’ti v± by±kareyya½, ‘ida½ akusalan’ti v± by±kareyya½, ta½ mamassa mus±. Ya½ mamassa mus± so mamassa vigh±to. Yo mamassa vigh±to so mamassa antar±yo’ti. Iti so mus±v±dabhay± mus±v±daparijegucch± nevida½ kusalanti by±karoti, na panida½ akusalanti by±karoti, tattha tattha pañha½ puµµho sam±no v±c±vikkhepa½ ±pajjati amar±vikkhepa½– ‘evantipi me no; tath±tipi me no; aññath±tipi me no; notipi me no; no notipi me no’ti. Ida½, bhikkhave, paµhama½ µh±na½, ya½ ±gamma ya½ ±rabbha eke samaºabr±hmaº± amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½.
63. “Dutiye ca bhonto samaºabr±hmaº± kim±gamma kim±rabbha amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½? Idha, bhikkhave, ekacco samaºo v± br±hmaºo v± ‘ida½ kusalan’ti yath±bh³ta½ nappaj±n±ti, ‘ida½ akusalan’ti yath±bh³ta½ nappaj±n±ti. Tassa eva½ hoti– ‘aha½ kho “ida½ kusalan”ti yath±bh³ta½ nappaj±n±mi, “ida½ akusalan”ti yath±bh³ta½ nappaj±n±mi. Ahañce kho pana “ida½ kusalan”ti yath±bh³ta½ appaj±nanto, “ida½ akusalan”ti yath±bh³ta½ appaj±nanto, “ida½ kusalan”ti v± by±kareyya½, “ida½ akusalan’ti v± by±kareyya½, tattha me assa chando v± r±go v± doso v± paµigho v±. Yattha [yo (?)] Me assa chando v± r±go v± doso v± paµigho v±, ta½ mamassa up±d±na½. Ya½ mamassa up±d±na½, so mamassa vigh±to. Yo mamassa vigh±to, so mamassa antar±yo’ti. Iti so up±d±nabhay± up±d±naparijegucch± nevida½ kusalanti by±karoti, na panida½ akusalanti by±karoti, tattha tattha pañha½ puµµho sam±no v±c±vikkhepa½ ±pajjati amar±vikkhepa½– ‘evantipi me no; tath±tipi me no; aññath±tipi me no; notipi me no; no notipi me no’ti. Ida½, bhikkhave, dutiya½ µh±na½, ya½ ±gamma ya½ ±rabbha eke samaºabr±hmaº± amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½.
64. “Tatiye ca bhonto samaºabr±hmaº± kim±gamma kim±rabbha amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½? Idha, bhikkhave, ekacco samaºo v± br±hmaºo v± ‘ida½ kusalan’ti yath±bh³ta½ nappaj±n±ti, ‘ida½ akusalan’ti yath±bh³ta½ nappaj±n±ti. Tassa eva½ hoti– ‘aha½ kho “ida½ kusalan”ti yath±bh³ta½ nappaj±n±mi, “ida½ akusalan’ti yath±bh³ta½ nappaj±n±mi. Ahañce kho pana “ida½ kusalan”ti yath±bh³ta½ appaj±nanto “ida½ akusalan”ti yath±bh³ta½ appaj±nanto “ida½ kusalan”ti v± by±kareyya½, “ida½ akusalan”ti v± by±kareyya½. Santi hi kho samaºabr±hmaº± paº¹it± nipuº± kataparappav±d± v±lavedhir³p±, te bhindant± [vobhindant± (s². p².)] maññe caranti paññ±gatena diµµhigat±ni, te ma½ tattha samanuyuñjeyyu½ samanug±heyyu½ samanubh±seyyu½. Ye ma½ tattha samanuyuñjeyyu½ samanug±heyyu½ samanubh±seyyu½, tes±ha½ na samp±yeyya½. Yes±ha½ na samp±yeyya½, so mamassa vigh±to. Yo mamassa vigh±to, so mamassa antar±yo’ti. Iti so anuyogabhay± anuyogaparijegucch± nevida½ kusalanti by±karoti, na panida½ akusalanti by±karoti, tattha tattha pañha½ puµµho sam±no v±c±vikkhepa½ ±pajjati amar±vikkhepa½– ‘evantipi me no; tath±tipi me no; aññath±tipi me no; notipi me no; no notipi me no’ti. Ida½, bhikkhave, tatiya½ µh±na½, ya½ ±gamma ya½ ±rabbha eke samaºabr±hmaº± amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½.
65. “Catutthe ca bhonto samaºabr±hmaº± kim±gamma kim±rabbha amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½? Idha, bhikkhave, ekacco samaºo v± br±hmaºo v± mando hoti mom³ho. So mandatt± mom³hatt± tattha tattha pañha½ puµµho sam±no v±c±vikkhepa½ ±pajjati amar±vikkhepa½– ‘atthi paro loko’ti iti ce ma½ pucchasi, ‘atthi paro loko’ti iti ce me assa, ‘atthi paro loko’ti iti te na½ by±kareyya½, ‘evantipi me no, tath±tipi me no, aññath±tipi me no, notipi me no, no notipi me no’ti. ‘Natthi paro loko…pe… ‘atthi ca natthi ca paro loko…pe… ‘nevatthi na natthi paro loko…pe… ‘atthi satt± opap±tik± …pe… ‘natthi satt± opap±tik±…pe… ‘atthi ca natthi ca satt± opap±tik±…pe… ‘nevatthi na natthi satt± opap±tik±…pe… ‘atthi sukatadukkaµ±na½ [sukaµadukkaµ±na½ (s². sy±. ka½.)] kamm±na½ phala½ vip±ko…pe… ‘natthi sukatadukkaµ±na½ kamm±na½ phala½ vip±ko…pe… ‘atthi ca natthi ca sukatadukkaµ±na½ kamm±na½ phala½ vip±ko…pe… ‘nevatthi na natthi sukatadukkaµ±na½ kamm±na½ phala½ vip±ko…pe… ‘hoti tath±gato para½ maraº±…pe… ‘na hoti tath±gato para½ maraº±…pe… ‘hoti ca na ca hoti [na hoti ca (s². ka.)] tath±gato para½ maraº±…pe… ‘neva hoti na na hoti tath±gato para½ maraº±ti iti ce ma½ pucchasi, ‘neva hoti na na hoti tath±gato para½ maraº±’ti iti ce me assa, ‘neva hoti na na hoti tath±gato para½ maraº±’ti iti te na½ by±kareyya½, ‘evantipi me no, tath±tipi me no, aññath±tipi me no, notipi me no, no notipi me no’ti. Ida½, bhikkhave, catuttha½ µh±na½, ya½ ±gamma ya½ ±rabbha eke samaºabr±hmaº± amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½.
66. “Imehi kho te, bhikkhave, samaºabr±hmaº± amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½ cat³hi vatth³hi. Ye hi keci, bhikkhave, samaº± v± br±hmaº± v± amar±vikkhepik± tattha tattha pañha½ puµµh± sam±n± v±c±vikkhepa½ ±pajjanti amar±vikkhepa½ sabbe te imeheva cat³hi vatth³hi, etesa½ v± aññatarena, natthi ito bahiddh±…pe… yehi tath±gatassa yath±bhucca½ vaººa½ samm± vadam±n± vadeyyu½.