Tak±rantadh±tu
Atha tavaggantadh±tur³p±ni vuccante– Te p±lane. P±lana½ rakkhaºa½. T±yati. T±ºa½, gotta½, nakkhatta½. Aghassa t±t±. Kicchen±dhigat± bhog±, te t±to vidhami dhama½. Tattha gottanti ga½ t±yat²ti gotta½. “Gotamo kassapo”ti hi ±din± pavattam±na½ ga½ vacana½ buddhiñca t±yati eka½sikavisayat±ya rakkhat²ti gotta½. Yath± hi buddhi ±rammaºabh³tena atthena vin± na vattati, tath± abhidh±na½ abhidheyyabh³tena, tasm± so gottasaªkh±to attho t±ni t±yati rakkhat²ti vuccati. Ko pana soti? Aññakulaparampar±s±dh±raºa½ tassa kulassa ±dipurisasammudita½ ta½kulapariy±pannas±dh±raºa½ s±maññar³pa½. Nakkhattanti visamagatiy± agantv± attano v²thiy±va gamanena nakkhana½ gamana½ t±yati rakkhat²ti nakkhatta½, ta½ pana assayuj±divasena sattav²satividha½ hoti. Tath± hi assayujo bharaº² kattik± rohaº² migasiro add± punabbasu phusso assaliso m±gho pubbaphagguº² uttaraphagguº² hattho citta½ sv±ti vis±kh± anur±dh± jeµµh± m³la½ pubb±sa¼ha½ uttar±sa¼ha½ s±vaºa½ dhanasiµµh± satabhisatta½ pubbabhaddapada½ uttarabhaddapada½ revat² c±ti sattav²sati nakkhatt±ni. T±ni pana attano gamanaµµh±na½ ²sakampi na vijahanti kiñci s²gha½ kiñci dandha½, kad±ci s²gha½, kad±ci dandha½, etto ito c±ti eva½ visamagatiy± agantv± yantacakke paµip±µiy± yojit±ni viya samappam±ºagatiy± attano v²thiy±va gacchant±ni maº¹al±k±rena sineru½ parivattanti. Eva½ im±ni nakkhana½ gamana½ t±yanti rakkhant²ti nakkhatt±n²ti vuccanti. Por±º± pana kharadh±tuvasena “nakkharanti na nassant²ti nakkhatt±n²”ti ±vocu½, “nakkhatta½ joti rikkha½ ta½” iccet±ni nakkhattat±rak±na½ n±m±ni. “U¼u t±r± t±rak±”ti im±ni pana sabb±sampi t±rak±na½ s±dh±raºan±m±ni. Osadh²ti pana t±rak±visesassa n±ma½. Citi saññ±ºe. Saññ±ºa½ cihana½ lakkhaºakaraºa½. Cetati. Cihana½ karot²ti attho. ¿k±rantavasena vuttatt± asm± dh±tuto saki saªk±yanti dh±tuto viya niggah²t±gamo na hoti. Esa nayo aññesupi ²disesu µh±nesu. Pata gatiya½. Patati. Papatati pap±ta½, papateyyaha½. P±patta½ niraya½ bhusa½. Aha½saddena yojetabba½, p±patta½ papatitosm²ti attho. P±pattha niraya½ bhusa½, sokum±roti yojetabba½, p±pattha papatitoti attho. Parokkh±padañhi-eta½ dvaya½. “P±vada½ p±vad±”ti-±d²su viya upasaggapadassa d²ghabh±vo, tato a½saddassa tta½±deso, asaddassa ca tth±deso bhavati. Acinteyyo hi p±¼inayo. Ata s±taccagamane. S±taccagamana½ nirantaragamana½. Atati. Yasm± pana atadh±tu s±taccagamanatthav±cik±, tasm± bhav±bhava½ dh±vanto j±tijar±by±dhimaraº±dibheda½ anekavihita½ sa½s±radukkha½ atati satata½ gacchati p±puº±ti adhigacchat²ti att±tipi nibbacanamicchitabba½. Atthantaravasena pana “±hito aha½m±no etth±ti att±, attabh±vo”ti ca “sukhadukkha½ adati anubhavat²ti att±”ti ca “attamanoti p²tisomanassena gahitamano”ti ca attho daµµhabbo, yattha yattha yath± yath± attho labbhati, tattha tattha tath± tath± atthassa gahetabbatoti. Cuta ±secane kharaºe ca. Cotati. Ati bandhane. Antati. Anta½. Antiyatibandhiyati antaguºen±ti anta½. Idha anta saddassa atthuddh±ro vuccate “anta½ antaguºa½ udariyan”ti ettha dvatti½s±k±rantogadha½ kuºapanta½ anta½ n±ma. “K±yabandhanassa anto j²rati. Haritanta½ v±”ti ettha antimamariy±danto anto n±ma. “Antamida½ bhikkhave j²vik±nan”ti ettha l±makanto. “Sakk±yo eko anto”ti ettha koµµh±santo. “Esevanto dukkhassa sappaccayasaªkhay±”ti ettha koµanto. Icceva½–
Kuºapanta½ antimañca, mariy±do ca l±maka½;
koµµh±so koµi’me attho, antasaddena bh±sit±.
Kita niv±se rog±panayane ca. Ketati. S±keta½ na gara½, niketo, niketa½ p±visi. ¾modam±no gacchati sanniketa½. Tikicchati, cikicchati, cikicch±, cikicchako. Tattha s±ketanti s±ya½ gahitavasanaµµh±natt± s±keta½, ya½saddalopo. Yata patiyatane. Patiyatana½ v±y±makaraºa½. Yatati. Yati, yatav±, payatana½, ±yatana½, lok±yata½. Ettha ±yatananti ±yatanato ±yatana½, cakkhur³p±d²ni. Et±ni hi ta½dv±r±rammaºacittacetasik± dhamm± sena sena anubhavan±dikiccena ±yatanti uµµhahanti ghaµanti v±yamanti etes³ti “±yatan±n²”ti vuccanti. Ettha pana n²tanudh±t³na½ vasenapi ±yatanasaddattho vattabbo siy±, so uttari ±vibhavissati. ¾yatanasaddo niv±saµµh±ne ±kare samosaraºaµµh±ne sañj±tidese k±raºe ca. Tath± hi “loke issar±yatana½ v±sudev±yatanan”ti-±d²su niv±saµµh±ne ±yatanasaddo vattati. “Suvaºº±yatana½ rajat±yatanan”ti-±d²su ±kare. S±sane pana “manorame ±yatane, sevanti na½ vihaªgam±”ti-±d²su samosaraºaµµh±ne. “Dakkhiº±patho gunna½ ±yatanan”ti-±d²su sañj±tidese. “Tatra tatreva sakkhibhabbata½ p±puº±ti sati sati-±yatane”ti-±d²su k±raºe vattat²ti veditabbo. So ca n±n±pavattinimittavasena gahetabbo.
Niv±se ±k±re ceva, j±tidese ca k±raºe;
samosaraºaµµh±ne ca, ±yatanaravo gato.
Lok±yata½ n±ma “sabba½ ucchiµµha½, sabba½ nucchiµµha½. Seto k±ko, k±¼o bako imin± ca imin± ca k±raºen±”ti evam±diniratthakak±raºapaµisa½yutta½ titthiyasattha½, ya½ loke “vitaº¹asatthan”ti vuccati, yañca sandh±ya bodhisatto asamadhuro vidhurapaº¹ito “na seve lok±yatika½, neta½ paññ±ya va¹¹hanan”ti ±ha. ¾yati½ hita½ tena loko na yatati na ²hat²ti lok±yata½, kinta½? Vitaº¹asattha½. Tañhi gantha½ niss±ya satt± puññakriy±ya cittampi na upp±denti. Aññatth±pi hi eva½ vutta½ “lok±yatasippanti ‘k±ko seto, aµµh²na½ setatt±, bal±k± ratt±, lohitassa rattatt±’ti evam±dinayappavatta½ paralokanibb±n±na½ paµisedhaka½ vitaº¹asatthasippan”ti. Yuta juta bh±sane. Bh±sana½ ud²raºa½. Yotati. Jotati. Jutadittiya½. Jotati, vijjotati. Juti, joti. K±rite “joteti, jotayitv±na saddhamman”ti payog±. Ettha ca jut²ti ±loko siri v±. Jot²ti pat±po. Atha v± jot²ti cand±d²ni. Vuttampi ceta sirim±vim±na vatthu-aµµhakath±ya½ “jot²ti candimas³riyanakkhattat±rak±na½ s±dh±raºan±man”ti. Atha v± “joti jotipar±yaºo”ti vacanato yo koci jotati khattiyakul±d²su j±tatt± ca r³pasobh±yuttatt± ca, so “jot²”ti vuccati. Sita vaººo. Sitadh±tu setavaººe vattati. Kiñc±pettha vaººas±mañña½ vutta½, tath±pi idha n²lap²t±d²su setavaººoyeva gahetabbo payogadassanavasena. Setati. Seta½ vattha½. V±ccaliªgatt± pana setasaddo tiliªgo gahetabbo.
Seta½ sita½ suci sukka½, paº¹ara½ dhavalampi ca;
akaºha½ goramod±ta½, setan±m±ni honti hi.
Vatu vattane. Vattati, pavattati, sa½vattati, anuvattati, parivattati. Pavatta½. Kilota addabh±ve. Addabh±vo tintabh±vo. Kilotati, pakilotati, temet²ti attho. K±rite pakiloteti, pakilotayati. Uºhodakasmi½ pakilotayitv±, temetv±ti attho. Vata y±cane. Vatati. Kita ñ±ºe. Ketati. Ketana½, ketako, saªketo. Kati suttajanane. Sutta½ kantati. Kati chedane. Ma½sa½ kantati, vikantati, ayokanto. Sallakanto mah±v²ro. M± no ajja vikanti½su, rañño s³d± mah±nase. Cat² hi½s±gandhesu. ¿k±rantatt± imasm± niggah²t±gamo na hoti. Catati.
Tak±rantadh±tur³p±ni.