Aniyatakaº¹o
1. Paµham±niyatasikkh±padavaººan±
Aniyatuddese ime kho pan±ti-±di vuttanayameva. M±tug±men±ti tadahuj±t±yapi j²vam±nakamanussitthiy±. Eko ek±y±ti eko bhikkhu m±tug±masaªkh±t±ya ek±ya itthiy± saddhi½. Rahoti cakkhussa raho. Kiñc±pi p±¼iya½ (p±r±. 445) sotassa raho ±gato, cakkhusseva pana raho “raho”ti idha adhippeto. Sacepi hi pihitakav±µassa gabbhassa dv±re nisinno viññ³ puriso hoti, neva an±patti½ karoti. Yattha pana sakk± daµµhu½, t±dise antodv±dasahatthepi ok±se nisinno sacakkhuko vikkhittacittopi nidd±yantopi an±patti½ karoti, sam²pe µhitopi andho na karoti, cakkhum±pi nipajjitv± nidd±yantopi na karoti, itth²na½ pana satampi na karotiyeva, tena vutta½ “rahoti cakkhussa raho”ti. Paµicchanne ±saneti kuµµ±d²hi paµicchannok±se. Ala½kammaniyeti kammakkhama½ kammayogganti kammaniya½, ala½ pariyatta½ kammaniyabh±v±y±ti ala½kammaniya½, tasmi½ ala½kammaniye. Yattha ajjh±c±ra½ karont± sakkonti ta½ kamma½ k±tu½, t±diseti attho. Nisajja½ kappeyy±ti nisajja½ kareyya, nis²deyy±ti attho. Ettha ca sayanampi nisajj±ya eva saªgahita½. Saddheyyavacas±ti saddh±tabbavacan±, ariyas±vik±ti attho. Nisajja½ bhikkhu paµij±nam±noti kiñc±pi evar³p± up±sik± disv± vadati, atha kho bhikkhu nisajja½ paµij±nam±nova tiººa½ dhamm±na½ aññatarena k±retabbo, na appaµij±nam±noti attho. Yena v± s±ti nisajj±d²su ±k±resu yena v± ±k±rena saddhi½ methun±d²ni ±ropetv± s± up±sik± vadeyya, paµij±nam±nova tena so bhikkhu k±retabbo, evar³p±yapi hi up±sik±ya vacanamattena ±k±rena na k±retabboti attho. Kasm±? Yasm± diµµha½ n±ma tath±pi hoti, aññath±p²ti. Aya½ dhammo aniyatoti tiººa½ ±patt²na½ ya½ ±patti½ v± vatthu½ v± paµij±n±ti, tassa vasena k±retabbat±ya aniyato.S±vatthiya½ ud±yitthera½ ±rabbha m±tug±mena saddhi½ vuttappak±re ±sane nisajjakappanavatthusmi½ paññatta½, as±dh±raºapaññatti, an±ºattika½, methunadhammasannissitakilesasaªkh±tena rahass±dena m±tug±massa santika½ gantuk±mat±ya akkhi-añjan±dito paµµh±ya sabbapayogesu dukkaµa½. Gantv± tasmi½ v± nisinne itth² nis²datu, tass± v± nisinn±ya so nis²datu, apacch± apurima½yeva ubho v± nis²dantu, ubhinna½ nisajj±ya p±cittiya½. Sace pana k±yasa½sagga½ v± methuna½ v± sam±pajjati, tesa½ vasena k±retabbo. Nipajjanepi eseva nayo. Vuttappak±re purise nipajjitv± anidd±yante anandhe viññupurise upac±ragate sati, µhitassa, arahopekkhassa, aññavihitassa ca nisajjanapaccay± an±patti. Ummattak±d²na½ pana t²hipi ±patt²hi an±patti. Siy± s²lavipatti, siy± ±c±ravipatti. Ya½ pana ±patti½ paµij±n±ti, tass± vasena aªgabhedo ñ±tabbo. Samuµµh±n±d²ni paµhamap±r±jikasadis±nev±ti.
Paµham±niyatasikkh±padavaººan± niµµhit±.