Pajjotar±javatthukath±
334. Jeguccha½ me sapp²ti aya½ kira r±j± vicchikassa j±to, vicchikavisapaµigh±t±ya ca sappi bhesajja½ hoti vicchik±na½ paµik³la½, tasm± evam±ha. Uddeka½ dassat²ti ugg±ra½ dassati. Paññ±sa yojanik± hot²ti paññ±sa yojan±ni gantu½ samatth± hoti. Na kevalañcassa rañño hatthin²yeva, n±¼±giri n±ma hatth² yojanasata½ gacchati, celakaººo ca muñcakeso c±ti dve ass± v²sayojanasata½ gacchanti, k±ko d±so saµµhiyojan±ni gacchati.Ekassa kira kulaputtassa anuppanne buddhe ekadivasa½ bhuñjitu½ nisinnassa paccekabuddho dv±re µhatv± agam±si, tasseko puriso “paccekabuddho ±gantv± gato”ti ±rocesi. So sutv± “gaccha, vegena patta½ ±har±”ti ±har±petv± attano sajjita½ bhatta½ sabba½ datv± pesesi. Itaro ta½ ±haritv± paccekabuddhassa hatthe µhapetv± “aha½ bhante tumh±ka½ katena imin± k±yaveyy±vatikena yattha yattha nibbattopi v±hanasampanno hom²”ti patthana½ ak±si. So aya½ etarahi pajjoto n±ma r±j± j±to, t±ya patthan±ya aya½ v±hanasampatti.Sappi½ p±yetv±ti sappiñca p±yetv±; paric±rik±nañca ±h±r±c±re vidhi½ ±cikkhitv±. Nakhena bhesajja½ olumpetv±ti nakhena bhesajja½ odahitv±; pakkhipitv±ti attho. Nicch±res²ti virecesi.