3. Lokasutta½

134. S±vatthinid±na½ Ekamanta½ nisinno kho r±j± pasenadi kosalo bhagavanta½ etadavoca “kati nu kho, bhante, lokassa dhamm± uppajjam±n± uppajjanti ahit±ya dukkh±ya aph±suvih±r±y±”ti? “Tayo kho, mah±r±ja, lokassa dhamm± uppajjam±n± uppajjanti ahit±ya dukkh±ya aph±suvih±r±ya. Katame tayo? Lobho kho, mah±r±ja, lokassa dhammo, uppajjam±no uppajjati ahit±ya dukkh±ya aph±suvih±r±ya. Doso kho, mah±r±ja, lokassa dhammo, uppajjam±no uppajjati ahit±ya dukkh±ya aph±suvih±r±ya. Moho kho, mah±r±ja, lokassa dhammo, uppajjam±no uppajjati ahit±ya dukkh±ya aph±suvih±r±ya. Ime kho, mah±r±ja, tayo lokassa dhamm± uppajjam±n± uppajjanti ahit±ya dukkh±ya aph±suvih±r±y±”ti. Idamavoca…pe…
“Lobho doso ca moho ca, purisa½ p±pacetasa½;
hi½santi attasambh³t±, tacas±ra½va samphalan”ti.